Ribali se uglavnom dobivaju kroz prakse akvakulture, odnosno kroz ribarstvo. Ove metode nam olakšavaju izvlačenje ribe i druge ribe iz oceana. Također pružaju ekološke i ekonomske prednosti obalnim zajednicama. Uočimo kako akvakultura i ribarstvo pružaju trajno ribalo.
Akvakultura, kada se vrši ispravno, je održiv način proizvodnje ribljega jela. Odnosi se na uzgoj riba ili drugih morskih bića u kontroliranom okruženju, kao što su češlji ili bajeri. Taj pristup smanjuje tlak na divlje populacije riba, jer previše od njih može biti izlučeno iz oceana. Uzgojem rib umjesto da ih skupljamo iz mora, možemo osigurati da će biti dostupno ribljeg jela za jest.
Sve dok se svjetsko stanovništvo povećava i više ljudi širom svijeta počinje jesti ribe, potražnja za ribom i drugim oceaničkim životinjama nastavlja rasti. Pa, ribarstvo u kmetiji može zadovoljiti našu ogromnu potražnju i dnevne potrebe za ribom. Ribnjaci, gdje se ribe odgajuju u cisternama ili bajerima, mogu pomoci da se osigura dovoljan izvor riba za sve.
Bete su vrsta ribe, rekao je, dodavši da je "ribarstvo u kmetiji postaje učinkovitije," a nove ideje u akvakulturi čuvaju dostupnost hrane. Razvijaju se inovativne tehnologije i tehnike kako bi se povećao obujam i kvaliteta skupljene morske hrane. Ovi napredci osiguravaju da će ljudi moći pronaći zdravu morsku hranu, čak i u područjima gdje ribolov teško dolazi do.
Iskazivanje potrebe za ribolovom uz istovremeno brigu o okolišu jedan je od izazova akvakulture. Ribnjaci mogu uzrokovati štetu okolišu ako nisu pažljivo upravljani. Međutim, s uvođenjem odgovornih praksa možemo smanjiti negativne utjecaje akvakulture. To pomaže u zaštiti naših oceanaca i marine bića.
Akvakultura podržava obalna zajednice. Ribarstvo također stvara poslovne prilike za lokalne stanovnike i poboljšava gospodarstvo u tim područjima. Akvakultura može podići imovinsko siromašne obalne zajednice ako u nju ulože, te pružiti svojim ljudima viši standard života.
