Intenzivno ribarstvo, ili akvakultura, opisuje uzgoj riba na određenom mjestu kako bi se proizvelo značajan broj riba. Ova metoda raste u popularnosti jer mnogi ljudi žele jesti ribe. Stoga, intenzivno ribarstvo ima svoje prednosti kao i nedostatke koje je potrebno uzeti u obzir.
Jedan pozitivan atribut intenzivnog ribarstva je što može dati mnogo ribe. To također pomaže u zadovoljavanju rastućeg zahtjeva za ribom. Kada se ribe uzgojavaju na kontroliran način, farmeri mogu pratiti koliko su ribe zdrave i kako rastu tijekom vremena. To održava ribe zdrave i čini ih okusnijima. Na kraju, industrijsko ribarstvo može sprečiti štetu divljim ribama pružajući ljudima alternativni izvor ribice.
Intenzivna ribarstva, međutim, ima i svoje nedostatke. Jedan od problema je što može uzrokovati onesuđenje vode ribljim otpadima i neizjedjenom hransom. To može štetiti okolini i onesuđivati vodu. Ribe držane u uskim prostorima su također osjetljivije na bolesti. Previše riba na jednom mjestu može biti stresirajuće i teže im je preživjeti.
Postoji, međutim, i način da se poboljša intenzivno ribarstvo pomimo ovih problema. Jedan od tih načina su sustavi recirkulacije akvakulture. Ti sustavi očišćuju i ponovno koriste vodu kako bi se smanjio otpad. To je dobro za okolinu. Još jedan mogući način su automatski sustavi hrani. Ti sustavi osiguravaju da ribe dobivaju odgovarajuće količine hrane u predodređenim intervalima. To može ubrzati rast riba i smanjiti otpad hrane.
Održivost ima i svoje mjesto u intenzivnom ribarstvu. Postoje pitanja vezana uz prekomerno ribolov za hrano, korištenje antibiotika i kemikalija te štetu okolišu. Ribari mogu pomoci riješiti ove probleme dobavljanjem hrane održivo, trošeći manje vode i obnavljajući staništa. Sve to se može postići bivanjem održivim, čime doprinosi trajnosti njihove poslovne djelatnosti.
Utjecaj intenzivnog ribarstva na vodene ekosustave također zaslužuje promatraj. Može hraniti i financirati neke od tih zajednica — ali također može i otrovati lokalnu vodu. Otpadak iz ribe, dimenzije barve i drugi kontaminanti mogu štetiti kvaliteti vode i bićima koje žive u njoj. Ribari mogu smanjiti ove utjecaje implementirajući dobre prakse upravljanja otpadom, testirajući kvalitet vode i koristeći manje kemikalija.
Intenzivno ribarstvo se poboljšava novim tehnologijama. Na primjer, senzori će omogućiti ribarima da provjeravaju kvalitet vode i zdravlje riža brže. To omogućuje ribarima donošenje boljih odluka. Također, znanstvenici istražuju možemo li uzgojiti ribe koje su otporne na bolesti, tako da bi one ne trebale toliko antibiotika. Ostale inovacije: droni za praćenje populacija riža i automatski sustavi za hrani da distribuiraju hrano ribama.
