Postoji industrija u oceanu koja je veliki svijet uzgoja tunje. Te farme nam pomažu dobivati ukusnu tunju koju možemo jesti. Bojanito doživljaj uzgoja tunje.
Ribarstvo je kada se tunjevi uzgajaju u biološki sigurnim ribolovnim farmama. Osnovno. Oni su zapravo veliki ribnjaci u moru gdje mogu tunjevi rasasti. Ribari uzgajaju tunjeve, hrane ih i osiguravaju čistu vodu za plivanje. To osigurava da će se tunjevi iskrostiti zdravi i ukusni za jednu.
Imamo lokalne ribolove koji su ribari tuňaka koji koriste različite pametne tehnike za zaštitu okoliša. Loviće samo starije ribe, dopuštajući mladim da dozore i razmnože se. Time se populacija tuňaka čuva stabilnom i zdravom. Ribari također koriste određene vrste mreža koje omogućavaju manjim ribama da izbjegnu, dajući im šansu da rastu kako priroda namjerava i održavaju ravnotežu oceana.
Uključuje bazene punih vode, ogromne količine tunjeva koji plivaju. Farmeri pregledavaju ribe svakodnevno kako bi se uvjerili da imaju dovoljno hrane i da su zdrave. U nekim farmama čak postoje posebne podvodne kamere za blizu nadzorovanje riba kako bi se uvjerili da su zdrave i dobro rastu. Kao podvodni metropolid za tunjeve!
Na primjer, uzgoj tunjeva nam pruža ukusne ribe za jesti i stvara poslovnu priliku za lokalne stanovnike. Farmeri i radnici na farmama za uzgoj tunjeva obavljaju ključne odgovornosti u održavanju i osigurivanju dobrobiti riber. Kada je tunj spremna za prodaju, šalje se na tržišta i restorane, što pozitivno utječe na lokalne poslove i poboljšava okružujuće gradove i sjeme.
Stoga se uzgoj tunje postaje lakšim i prijateljsvim prema okolišu kako se tehnologija unapređuje. Ukupno, uzgojniči neprestano traže nove metode da pomažu tunji da rastu i ostaju zdrave, te da ne štete prirodi. Međutim, postoje prepreke, poput promjena temperature oceana i prirodnih katastrofa koje mogu utjecati na farme. Putem suradnje i korištenja novih pristupa, uzgojniči tunje mogu smanjiti ove probleme (i nastaviti nam pružati ukusnu ribu koju svi volimo).
